Muffini su brz, zahvalan i jednostavan desert. Postoji mali milion verzija, svak ima neku svoju ideju i ni jedna nema greške. Čak i slani muffini dobro dođu kao kakav prilog, marenda na poslu ili jednostavna večera. Ovaj put odlučila sam se za čokoladne muffine sa dodatkom banane koje stvarno nije problem napraviti, a obradovati će cijelu obitelj ma kako ona velika bila.

• 250 gr oštrog brašna
• 100 gr zobenih pahuljica
• 1 kiselo vrhnje
• 1 dcl ulja
• 150 gr smeđeg šećera
• 1 prašak za pecivo
• malo sode bikarbone
• 2 žlice kakaa
• 2  banane
• 2 jaja
• 100 gr bijele  čokolada
• malo cimeta
• malo instant kave
• Za posip - amareti keksi

Pravilo za sve muffine je da odvojeno miješate suhe i mokre sastojke. Znači pomiješate brašno, zobene pahuljice, šećer, prašak za pecivo, kakao i sodu bikarbonu. Ostale sastojke izmiješajte u drugoj zdjeli s tim da bananu zgnječite penjurom (vilicom). Mala napomena, ja uvijek koristim zrele banane, nedavno mi je jedan kuhar rekao da to nema nikakve veze za uspjeh muffina, ali ja ne odustajem.

Kad izmiješate mokre sastojke lagano ih dodajte u suhe, dobro promiješajte i punite kalupiće. Do pola ulijte smjesu pa dodajte kockice bijele čokolade, prelijte sa još malo smjese za muffine i pospite usitnjenim amareti keksima. Pecite na 180 C 25 min. U slast!

p.s. U Lidla sam sa sumnjom kupila ove silikonske kalupe. To je toliko dobra stvar i dobra investicija za obožavateljicu muffina da mogu reći da sam bleka što ih nisam kupila i više pakovanja, malo za rezervu, malo za prijateljice.

Prvi vikend petog mjeseca u Makarskoj je, već sad možemo reći tradicinalno, rezerviran za Dalmacija Wine Expo. Zadnje dvije godine orgnizira se u šatoru, na samoj plaži, tik do mora te ta dva dana postaje meka za sve vinoljupce i one koji će tek to postati. Jedna lipa i zanimljiva ideja dragog i prekrasnog momka Milana Mike Ožića, koji nažalost više nije s nama i Zorana Paunovića izrodila se u vodeći enogastro sajam u Dalmaciji. Nadam se da će i gradski oci, ma iz koje stranke bili, podržati i pomoći da se ova prekrasna manifestacija i dalje zadrži u našemu gradu.

Što se mene tiče ja sam dobrih par sati provela u šatoru Dalmacija Wine Expo-a i to u dva navrata. Ne mogu se pohvaliti velikim znanjem o vinima, ne podliježem trenutnoj modi i pomodarstvu nego onako iskreno, kako paše mojim nepcima odlučim što mi u tom trenutku odgovara i šta mi se sviđa. Zato neka mi oproste svi pravi poznavaoci vina, enolozi i ostali iz te branše ako sam nešto falila, ali ja bi za ove dole nabrojene dala i posljednju kunicu.

Najprije sam jednom obašla šator, u smjeru kazaljke sata pogledala sam sve stolove. Prije nego sam ušla u šator znala sam da želim probati dobar plavac. I onda onako kao grom iz vedra neba, kao što se dogodi i ljubav na prvi pogled, u oko mi je upala jedna jednostavna etiketa. Bijela, bez ikakvih boja na sebi, samo negdje u kantunu kao da su neka slova lagano ugravirana. I morala sam kušati... Za mene je to bilo savšenstvo bez mane, Plavac mali barrique, te nakon toga Majstor plavac mali barrique 2009 - STINA. Zgodni, zanimljivi i izuzetno ljubazni momak usmjerio me je u to gusto vino, zagasite boje, intenzivnog okusa šumskog voća. Objasnio mi je etiketu koju su dizajnirali Bruketa-Žinić, koja svojom jednostavnošću i bjelinom podsjeća na brački kamen, stinu.

Drugo vino koje bi izdvojila i koje mi je priraslo srcu i nepcu je Vujnovićev Ivan Dolac barrique. Otac Vjekoslav Vujnović i njegova dva sina ulažu ogroman trud da iz jedne tako male obiteljske vinarije izađe nevjerojatno dobro vino. Čim probate ovo vino padne vam na pamet prava dalmatinska pašticada, ili neka dobro spremljena divljač. Sorta vina je također plavac mali, vino izrazito voćnog okusa, koji i ne tako dobre poznavaoce vina kao što sam ja vuče na dalmatinsku višnju. Moćno, nevjerojatno vino koje će oduševiti sve ljubitelje tamnih vina. Respect!!!

Ne smijem zaboraviti obitelj Grabovac i njihove bisere. Uskoro otvaraju u Makarskoj, na Kaćićevu trgu vinotetku gdje će svi ljubitelji vina uživati u njihovim vinima. Naravno meni najdraže je Modro jezero Grand Reserva, od sorti grožđa trnjak, vranac, merlot i cabernet sauvignon, a tu je još i Modro jezero barrique te njihova ostala vina koja ništa manje ne zaostaju po kvaliteti.

Ipak taj zanimljivi dan, kao i dan prije na Vatro Gastro showu završila sam s pjenušcem Grabovac. Prvi put sa vrgorskim jagodama s kojima je Sanji, Siniši i meni Joze Škrabic (fala!!!!) skupa sa pjenušcem Grabovac zaokružio nevjerojatnu večer u savršenstvo bez mane. Drugi put, na Dalmacija Wine Expo-u gdje sam  mladog Grabovca toliko puta posjetila dok i zadnju  kapljicu tog pjenušca  nisam prebacila u svoju čašu (falaaa!!)....Rekao bi Delboy "Creme de la menthe"!

Nevjerojatno lipi enogastronomski gušti koje bi obvezno trebalo ponoviti! Živili!

E, da zaboravila sam spomenuti ljubav koja traje godinama... Jedan i neponovljivi Kozlović Muškat.

Makarska  je ovih dana nevjerojatno oživila. Nakon teške i kišovite zime, jakog juga koji je puhao nekoliko dana došli su prvi vrući ljetni dani. Jugo je u ovom kraju  Dalmacije jako teško vrime. Za one koji ne znaju, kao što u trećem mjesecu postoje „marčane bure“ i ima ih tri, tako kroz četvrti mjesec pušu „južni pašiuni“ koji također moraju odraditi svoje i također pušu u tri navrata.

Srećom, sve je to iza nas i sada na početku petog mjeseca sa dolaskom Dalmacija Wine Expo-a dolazi pozitivna energija i nevjerojatni šušur u gradu koji najavljuje ljetno ludilo.

Dizana tijesta nekako više pašu uz zimu, zimska popodneva i večeri, ali ja se toga baš i ne držim. Kako ih obožavam ja s njima brljam skoro kroz cilu godinu, dodam neku sezonsku marmeladu, možda kakvu voćku i meni je to super.

Recept mi je za ove ružice dala moja Stela prije puno godina, a ja ga volim te nastojim da ga ne zapamtim i uvijek iznova čitam recept napisan Stelinim rukopisom i sjećam se naših šankiranja, gina i gin tonica...

         Tijesto:

• 0,50 kg brašna
• 2 jaja
• 1 žumance
• 1 kvasac iz kesice
• 2 žlice maslaca
• 1 čikara (šalica) od crne kave ulja
• 2 1/2 dcl mlika
• 1 vanilija šećer
• 2 žlice cukra
• malo korice limuna
• malo soli

Od ovih sastojaka gore zamijeste tijesto s tim da najprije otopite maslac u toplom mliku, pa dodate ostale sastojke. Ja kvasac desetak minuta prije pomišam sa žličicom cukra i malo mlika da se samo podigne pa ga tek onda stavim u ostatak smjese. Tijesto dobro tucite dok se ne počne odvajati od zdjele, pa ostavite da se diže jedan sat na toplome.

          Nadjev 1:

• marmelada od naranče ili nekog drugog sezonskog voća ili voća koje volite

          Nadjev 2:

• 2 pudinga
• 5 žlica cukra
• 7,5 dcl mlika

Puding skuhajte u mlijeku i pustite da se ohladi.

Tijesto koje se podiglo razvaljajte, premažite mermaladom pa prekrijte nadjevom od pudinga. Savijte u roladu, te isijecite na fitice debljine 2 centimetra. Ružice slažite u tepsiju obloženu papirom za pečenje pa ih opet ostavite da se dižu.

Pecite ih 40 minuta na 180 C. Kad su ružice gotove odmah ih  premažite sa mješavinom šećera u prahu, malo limunova soka i malo vode ili prokuhajte 2 žlice džema od naranče, može i kajsije ili neke druge marmelade prokuhane sa jednom žlicom vode i pinkicom ruma.

Znate za ono da su jednostavne stvari  obično i najlipše. Mislim da je tako i u kuharstvu.  Moja Zorica dala mi je ovaj  prastari, najjednostavniji recept za domaću pitu od jabuka koju ja, malo je reči obožavam. Peče se u tepsiji, jako je izdašna, traje par dana i ako se uspijete sudržati da sve ne slistite imat će te divan desert, možda marendu ili čak večeru sa šoljom čaja.

         Prkho tijesto:

• 500 gr brašna
• 250 gr maslaca
• 1 prašak za pecivo
• 200 dkg šećera
• 2 vanilija šećera
• korica limuna, a može i naranče
• pinkicu soli (na vrhu noža)
• mlijeka po potrebi (oko 1 dcl)

         Fil od jabuka:

• 1,5 kg jabuka
• 100 gr smeđeg šećera
• vanilija šećer, cimet, rum
• malo prezle (mrvica) koje će posupati višak tekućine u jabukama

Od navedenih sastojaka umijesite prhko tijesto. Podijelite ga u dva dijela, zamotajte u foliju za zamotavanje hrane pa nek odstoji neko vrijeme u frižderu (ne manje od pola sata).  Jedan dio tijesta razvaljajte i stavite u tepsiju. Na njega stavite fil od jabuka (jabuke naribajte na rakatežu-ribež). Pokrijte drugim dijelom tijesta. Pecite na 180 C oko 40 min. Toplu pitu pospite šećerom u prahu. Uživajte u toploj, hladnoj, sa šlagom ili bez njega, zalijte čajem ili kakvim muškatom.

p.s. Ako želite možete dodati u fil od jabuka i malo nasjeckanih oraha.

Evo ovako... malo je hrane na ovome svitu koju ja ne volim. Možda drobčić (radi onih zgrušanih komada krvi), a ne leže mi baš koprtlji, specijalitet od očišćenih crijeva, a i malo mi je muka od bikle (mix od crnog vina i kozjek mlika). Sve drugo ide... još kad je u pratnji jela čaša dobrog vina i dobro društvo extra! Tako da mi možda i nećete vjerovati kad za ovu perica pitu kažem da je jedno od bolji i jednostavnijih jela što sam probala u zadnjih par godina.
Perica se u nas, u Dalmaciji ne jede. To je specijalitet Zagorja, a prvi put mi ga je spomenula Tanja, čija mama je iz Donje Zeline. Oni to često jedu, a može biti slatka ili slana varijanta. Njen recept sam negdje zaturila, ali mi je prije par mjeseci jedna cura, na mail, poslala ovaj jednostavni i super, super recept.

         Tijesto:

• 500 gr brašna
• vrećica kvasca
• 2,5-3 dcl mlijeka
• 2 žlice maslaca
• 2 žlice ulja
• sol,
• žlićica šečera za kvasac

          Punjenje perice:

• 500 gr svježeg sira
• 2 kisela vrhnja od 180g (nek bude ili 20%, ili mileram, a idealno bi bilo domaće vrhnje)
• 2 jaja
• 1 žlica kukuruznog brašna
• malo soli
• 10 dkg maslaca

Brašno prosijte i dodajte žlićicu soli. Promiješajte rukom. U udubinu dodajte kvasac i šećer. Dodajte toplo mlijeko u kojem ste otopili maslac, dodajte ulje i izmiješajte smjesu. Ako vam je lakše najprije malo mikserom (sigurno imate one spiralne nastavke u mikseru za miješanje tijesta) pa onda rukom dok ne dobijete kompaktnu kuglu od tijesta. Stavite na toplo da se diže 50-tak minuta.

Za punjenje perice izmiješajte sir, vrhnje, jaja, malo soli i kukuruzno brašno.
Kad se tijesto za pericu diglo razvaljajte ga tanje, s tim da tijesto prelazi preko rubova tepsije, bila ona okrugla ili pravokutna. Punjenje za pericu izlijte na tijesto pa rubove povucite prema unutura (vidi sliku).

Po vrhu perice stavite tanke fitice maslaca te stavite peći na 180 C 40-tak minuta. Uživajte u ovoj jednostavnoj i ukusnoj hrani. Super je topla i hladna..., ja sam oduševljena. U slast!!!!

p.s. Hvala Ivani na ovome receptu, u vaše i moje ime. Odličan je!!!

Kad dođem u Split umjesto da se uvalim u Zaru i obnovim svoju garderobu ja trk na pijacu po zalihe stvari koje na pijaci u Makarskoj ne mogu nabaviti. Jedna od tih su i sušeni vrganji koje uvijek nastojim imati u kući. Kad imate njih u kući kad vam god šunta možete napraviti krasnan rižot od vrganja, a o špagetima sa vrganjima sa puno parmezana neću niti govorit, zabolit će me.

Ovaj put odlučila sam se sa jednostavan recept  koji osim tjestenine ima još dva sastojka, suhe vrganje i pršut moje prijateljice Srzićke, lipi domaći, na dimu sušeni dalmatinski specijalitet.

• 250 gr tagliatella ili neke druge tjestenine
• 5 fita pršuta
• 5 dkg sušenih vrhanja
• parmezan

Vrganji se moraju pola sata prije potopiti u vruću vodu. Nemojte staviti previše vode jer ćemo vodu iskoristiti pa da okus bude koncentriraniji.

Na malo maslaca i maslinova ulja dodajte sušene vrganje. Dodajte jedan zgnječeni češanj bijelog luka, tri četiri žlice bijelog vina i par žlica vode u kojoj su se natapali vrganji. Nek se to kuha na laganoj vatri dok vino ne ispari pa dodajte natrgani pršut, par puta promiješajte. Ja pršut previše ne tretiram na vatri jer postane dosta slan zato nakon minut dva nakon pršuta dodam još par žlica tekućine od vrganja te umiješam skuhane tagliatelle. Skinem s vatre, izvadim na pijat i obilato naribam parmezana. Još uz to čaša bilog vina, ajme majko.....U slast.

p.s. Moram napomenuti da su ovi špageti bez prevelikog toča. Sočnost će im dati tekućina od vrganja i dosta parmezana. Htjela sam malo preskočiti to sveprisutno vrhnje za kuhanje koje jelo zna poboljšati, ali i pokvariti.